Final Fantasy 7: Rebirth je drugi od tri nastavka reizdanja kultnog RPG klasika. Donosi mnogo novih stvari, ali i mnogo promjena, od kojih se većina odnosi na priču. Neki su dobri, neki nisu, a neki su jednostavno nepotrebni, jer bez razloga zakompliciraju priču.
plusi:
- Fenomenalna grafika
- Dinamična, brza i vrlo tečna borba, čak i bolja u poređenju sa Remake-om
- Mnogo “sporednih zadataka” i ogromne mogućnosti za istraživanje svijeta Gaie
- Igra sadrži mnogo elemenata iz originalne igre
- Mnogo izazova i teških “šefova”
- Tifa i Aerith su ljepše nego ikada prije
- Muzika
Protiv:
- Određene promjene u priči su pretjerane i nepotrebne
- Korištenje “‘multiverzuma'” kao objašnjenja za neke promjene
- Završetak
- Naziv igre: Final Fantasy 7: Rebirth
- Izdavač: Square-Enix
- Proizvođač: Square-Enix
- Datum izlaska: februar 2024.
- Platforme: PS5, Windows (Integra)
- Žanr: RPG
- Cijena: od 70 do 80 eura
Nastavak od 2020
Final Fantasy 7: Rebirth je drugi od tri nastavka koji će biti svojevrsno reizdanje klasične i kultne igre, koja je puštena na Playstation 1 1997. godine. Rebirth se nastavlja upravo tamo gdje je Remake stao, što znači da preporučljivo je da igrač prvo igra i prođe Remake prije odlaska u Rebirth, uglavnom zbog priče. Ali ako ste već dobro upoznati s pričom o Final Fantasy 7, ovo nije obavezno.
Rebirth je objektivno bolja igra od Remakea
Ako ste igrali FF7: Remake pa prešli na Rebirth, bit će vam jasno da je Rebirth objektivno bolja igra. To je najočitije u borbi, koja je dodatno poboljšana u Rebirth-u i sada je još tečnija, brža i jednostavno ugodnija za borbu protiv svega što igra baci na vas ili na koje naiđete. Combat in the Remake bio je, iako tečan, pomalo kao igranje Crisis Core: Final Fantasy 7 Reunion, ponovnog izdanja igre prvobitno objavljene za Sony-ovu prenosivu konzolu, Playstation Portable.
Ali programeri su dodatno izgladili mnoge elemente borbe i učinili ih još ugodnijim, čak i one teške, kojih će biti sve više kako budete igrali igru, posebno kako napredujete prema „kraju“. I naravno, postoje veće mogućnosti za istraživanje. Dok ste u Remakeu imali priliku da igrate samo unutar mračnog Midgara, Rebirth vas baca u ogroman svijet, koji ćete imati priliku istražiti, uz naravno mnogo lokacija, koje će svaki fan Final Fantasy 7 moći prepoznati i cijeniti.
Rebirth pred igrače stavlja predivan i bogat svijet, koji će svaki poznavalac i ljubitelj RPG igara poželjeti detaljno istražiti.
Sve u svemu, Rebirth je bolja igra od Remakea. Ali nije sve “med i mleko”. Iako ima puno dobrih stvari, ima i stvari koje su jednostavno i objektivno nepotrebne i koje kvare cjelokupni doživljaj, ali o tome nešto kasnije.
Vizualno, FF7 Rebirth zaslužuje čistu desetku
Iako je istina da svaka AAA igra ovih dana izgleda vizuelno zapanjujuće, FF7 Rebirth to podiže na novi nivo. Od početka igre pa sve do njenog “kraja”, igra je vizuelno gotovo savršena. Tu je naravno i muzika, koja je, iako izmijenjena u odnosu na originalne kompozicije iz 1997. godine, i dalje vrlo impresivna. Ako ste puštali original, moći ćete prepoznati svaku od novih pjesama, što je odlično.
Od renderiranja likova, koji su predstavljeni na fantastično-realističan način, do okruženja koje vas jednostavno poziva da istražite svaki njegov centimetar, FF7 Rebirth izgleda fenomenalno i možete vidjeti da je Square-Enix uložio mnogo truda u grafičko-zvučni prikaz igre i to je nešto što se mora priznati. Igra bi, posebno kada je u pitanju RPG naslov, trebala biti u stanju da vas uvuče i uvuče u svoj magični svijet na prvi pogled i moram priznati da je zajedno s Crisis Core: Final Fantasy 7 Reunion, FF7 Rebirth zaista uspio to što se mene tiče. Ovo naravno doprinosi tome da igra stvara veliku ovisnost, zbog čega će dva sata igranja proći kao deset minuta, dok će vas igra pozivati da ostanete i nastavite igrati. Do kraja”.
Grafičke mogućnosti su dovedene do gotovo savršenstva u FF7 Rebirth.
Sve “sporedne zadatke” su tu, uključujući mnoge nove
Final Fantasy igre poznate su po velikom broju zadataka koje igrač može, ali i ne mora izvršiti. Ponovno rođenje ni na koji način ne odstupa od ove formule; tačnije, drastično ga nadograđuje, čak do te mere da će vam se ponekad činiti da u igri ima previše sporednih zadataka. Čudno, znam, ali ima takvih trenutaka u RPG naslovima. Možda sam samo ja, pošto RPG nije moj prvi žanr, iako sam igrao mnogo FF naslova. Međutim, moram priznati da, iako sam bio više nego zadovoljan brojem i vrstama sporednih stvari koje igrač može učiniti u FF7 Rebirthu, neke od njih su se činile pretjeranim i nepotrebnim.
Ali isto tako moram reći da mi je bilo drago vidjeti neke stvari po kojima je originalna igra postala poznata, kao što su Chocobos. Ovdje su, naravno, prisutne i prevelike ptice, uz trke u kojima igrač može učestvovati. Možete baš kao u originalu uzgajati svoje čokobe dok ne dobijete zlatnu, koja vas može odvesti na svaku raspoloživu lokaciju i to je sve divno i divno i sve će to doprinijeti da igra traje mnogo duže od 40 ili pa sati koje obično treba da se završe, što je naravno odlična stvar.
Final Fantasy Rebirth sadrži i veliki broj poznatih lokacija, od kojih je jedna Zlatni tanjir, mjesto gdje ćete obaviti ogroman broj gore navedenih popratnih zadataka, ali i mjesto gdje ćete moći dodatno doprinijeti Cloudu i Tifa je završila kao zaljubljeni par, kako bi i trebalo biti.
Tifa ili Aerit? Ovisno o želji igrača, Cloud može završiti s bilo kojim od njih na mnogo jednostavniji način nego što je to bio slučaj u originalu.
Priča uglavnom prati original
Da, neki će reći da je ovo “ponovno izdanje” i da s obzirom na to igra može i treba da sadrži promjene i novine u odnosu na original. Slažem se sa ovim, djelimično. Više dodatnih sporednih zadataka je u redu, više dodatnih lokacija je u redu, dodatni dijalog između likova je u redu, činjenica da se neki likovi pojavljuju na mjestima gdje bi se drugi trebali pojaviti… U redu. Ali ne bi trebalo biti previše promjena, a bilo ih je, i mislim da je po pitanju priče i likova Square-Enix napravio najviše grešaka.
Neću ulaziti u detalje niti otkrivati kako se tačno priča odvija i kojim tokom, ne želim ništa da “kvarim”. Ali svi oni koji su igrali original će primijetiti da se priča u igrici Rebirth, kako se igra sve više kreće prema svom “kraju”, sve više razlikuje od onoga što smo imali prilike vidjeti 1997. godine, a ne mogu reći da je ovo pozitivna stvar. Tu je i uključivanje “multiverzuma” u sve veći broj medijskih sadržaja, od filmova do igara.
Zašto danas sve veći broj igara mora imati više dimenzija i više mogućih završetaka, više mogućnosti, zbog čega Cloud u jednoj dimenziji nešto radi, zbog čega mu neko drugi pomaže, da bi neko drugi preživio (ili ne?) , samo da se ispostavi da ništa od toga ne vrijedi u drugoj dimenziji, ali se sve savršeno uklapa u treću dimenziju? Ovo što sam napisao za vas nema smisla? Sada znate kako sam se osjećao nakon završetka Rebirtha. Nakon posljednje borbe sa “šefom” čudovištem, koja je bila preduga, bio sam, u najmanju ruku, zbunjen. Zašto? Kako? Za što? Vjerujem da znate o čemu govorim ako ste sami završili igru i očekivali ste u suštini bolji završetak onoga što smo vidjeli u tom dijelu originalne igre.
Osim toga, jedna od lokacija, Nibelheim, koja je u originalu bila poznata po svojoj tajnosti, potpuno je promijenjena. Tajnovitost je “izbačena kroz prozor”, sve je jasno i objašnjeno, što znači da sama lokacija gubi na značaju. Neću ni da pričam o delu gde igrate u Don Corneinoj vili, jer mislim da je to još jedan deo igre koji je nepotrebno promenjen.
Da li to znači da je priča loše ispričana? Ne nikako. Ali to ukazuje da se moglo mnogo bolje ispričati i da igra kao takva ima ogroman narativni potencijal, koji je nažalost ostao neiskorišćen. Priča je “meso” svakog RPG naslova, a činjenica da je ovo najgori segment FF7 Rebirth igre nije dobar znak.
Hoćemo li našeg omiljenog prodavača cvijeća vidjeti u trećem dijelu reizdanja?
Final Fantasy 7 Rebirth je igra s ogromnim potencijalom, koji nažalost ostaje neiskorišten
Drugi od tri reizdanja nastavka originalne igre, FF7 Rebirth je čudna igra. Sadrži toliko toga pozitivnog, toliko toga što će privući i stare i nove igrače u ovaj čarobni svijet, što je sjajno. Ali, nažalost, narativne mane kvare cjelokupnu sliku. Kada se sve sabere i oduzme, može se zaključiti da je Rebirth jako dobra, ali ne i odlična igra. Naravno, ovo je moje mišljenje, za koje sam siguran da se razlikuje od mnogih igrača, posebno onih mlađih godina. Ali kao nekome ko je odrastao uz original iz 1997. godine, bilo mi je žao vidjeti kako su se neke stvari drastično promijenile, nauštrb dodavanja “multiverzuma”.
- Grafika: 10/10
- Zvuk: 9/10
- Igranje: 8.5/10
-
Izvor: ( pcchip.hr / NodeJS.rs )